Hrvati u Austriji Hrvati u Beču Vijesti iz Hrvatske

Da se ne zaboravi: Uloga i značaj Hrvatske katoličke misije Beč tijekom Domovinskog rata

misijarat

Pastoralna i socijalna briga o hrvatskim vjernicima u Austriji prošla je kroz mnoge poteškoće i stekla vrlo dragocjena iskustva. Briga oko izbjeglica i obilazak izbjegličkih logora po Austriji poslije 1945., iskustvo prvih valova ekonomske emigracije 1965.- 1975. bili su dragocjeno iskustvo s kojim su naše Misije dočekale tragediju rata koji je izbio punim intenzitetom u Hrvatskoj 1991. i u BiH-u 1992. godine i trajao sa svim svojim lukavostima, podmuklosti i grozotom sve do 1995.

Ponovno se i u ovomu ratu, kao i 1945. Austrija našla kao pogodna država spasa za hrvatske (i ne samo hrvatske) izbjeglice. Premda su slična iskustva i poteškoće doživljavali i veliki hrvatski gradovi u koje su se slijevale rijeke prognanika i izbjeglica 1991., 1992. i 1993. godine, ipak u Misijama se osim humanitarnog i religioznog rada rađala i utemeljivala nacionalna solidarnost i jedinstvo i one su bile centar okupljanja i glavni oslonac i države koja se u ratnim mukama rađala i pomoći stotinama tisuća unesrećenih i prognanih obitelji. One su ujedno bile i neslužbena diplomatska središta nove države koja još nije stvorila svoju strukturu u inozemstvu, ili je bila na počecima njezina formiranja. One su bile ujedno i oslonac novoj diplomaciji koja je stizala iz domovine i koja bez Misija nije bila u stanju obaviti svoj posao.

Poslije godina koje smo prošli uvidjeli smo koliko je tu podvala prošlo, koliki su se ljudi prerušili u domoljube da bi u nekom vremenu pokazali svoje pravo lice. Koliki su službenici obavještajnih službi države koja je napala Hrvatsku i BiH postali službenici u novoj diplomaciji, što na žalost nije prestalo do današnjih dana, gdje se visoka diplomatska mjesta daju osobama čiji dosjei pokazuju njihovu pripadnost. Na žalost, i oni najviši krugovi vlasti koji su ih namještali i koji su vješto ostajali u sjeni, ovisno o političkom barometru i prikladno političkim prilikama u Hrvatskoj.

Dolazak prvih izbjeglica

Statistike nam uvijek mnoga toga kazuju brojevima. Broj zaposlenih radnika iz bivše države u Austriji iznosio je krajem siječnja 1989. godine 80 436; 1990. u isto vrijeme 93 607, a 1991. godine 122 757 radnika. Tome broju treba pridodati i nezaposlene članove obitelji i broj barem udvostručiti. Očigledno je kako je taj broj u razdoblju od dvije godine narastao za trećinu. Statistika nam, nadalje, pokazuje da je krajem 1991. u Austriji bilo oko 16 000 hrvatskih izbjeglica. Taj je broj naglo rastao tijekom 1992. i 1993. godine, da bi se 1994. i 1995. usporio, ali nipošto i zaustavljao. Naše Misije postale su preko noći udvostručene. U Misiji u Beču je od 15 000 vjernika iz 1989. godine broj narastao do preko 35 000. To najbolje pokazuje sljedeća tablica:

misija3
Broj krštenja, vjenčanja, prve pričesti i krizme u Hrvatskoj katoličkom misiji Beč od 1989. do 1995. godine.
Arhiva HKM Beč.

Listajući po izvješćima Naddušobrižničkog ureda koje je pisao p. Efrem, po knjigama oglasa, arhivi Misije i pismohranama u godinama rata, posebno u one prve tri, prisutna je silna zauzetost i aktivnost Misije koja se sva pretvorila u samo jednu riječ: SOLIDARNOST.

Aktivnosti u Misiji tijekom ratnih godina

Knjige oglasa HKM-a u Beču najbolje opisuju aktivnosti Misije u tim ratnim godinama. One se mogu svrstati na nekoliko područja:

1. Socijalna briga za izbjeglice

Traženje smještaja za stalno dolazeće izbjeglice, veliki dio njih je prve dane boravio u prostorijama Misije, a nekoliko njih je godinama ostalo stanovati u slobodnim prostorima koje je Misija imala. Pomoć u sređivanju papira kod nadležnih austrijskih ustanova. Tumačenje u mnogim ustanovama u kojima nije bilo dovoljno samo osoblje Misije, već su se tražili i dragovoljci za tu pomoć. Materijalna pomoć onima koji nisu imali nikoga svoga i koji su ostajali bez sredstava za život. Traženje stana i zaposlenja za pridošlice, organiziranje tečajeva za učenje njemačkog jezika, i sl.

2. Molitva za mir u domovini

Od samoga početka rata Misija je osjetila potrebu da svoje vjernike duhovno pripremi i vjernički usmjeri prema ratu u domovini. U našoj su crkvi svaki tjedan uvedene molitve za mir, molitveni i duhovni susreti s poticajem za mir i praštanje, poticanje na molitvu u obiteljima, hodočašća u Mariazell u ratnim godinama na koja je išlo oko 500 hodočasnika svake godine iz Misije.

3. Pastoralna briga za izbjeglice

Kako se broj novopridošlih vjernika udvostručio, naša vrlo prostrana crkva postala je premalena da prihvati sve koji su dolazili u crkvu, tako da je uz, do tada postojeće nedjeljne mise u 11,00 i 18,00 sati uvedena 17. studenoga 1991. i jutarnja, đačka misa u 9,00 sati. Otvorena je i nova filijala u Pestingu za veliki broj izbjeglica koji se smjestio u dolini rijeke Pesting. U Misiji je organiziran vjeronauk za djecu čiji se broj popeo na 1200 djece. Pastoral sakramenata i kateheze i priprave odraslih za sakramente, velikog broja mladenaca za vjenčanje, mnogo toga drugoga što spada na redoviti pastoral.

4. Prikupljanje pomoći za izbjeglice u domovini

Misija u Beču je od samoga početka rata organizirala redovito mjesečno skupljanje pomoći u novcu i hrani. Solidarnost s onima koji su sve izgubili shvaćena je duboko u srcu i humanosti našega čovjeka, koji je sve ratne i poratne godine spremno i velikodušno davao svaki mjesec dio svoje teško zarađene plaće svojoj braći u nevolji. Ovi brojevi to najbolje govore:

  • 1991.: skupljeno je 1.830.787,35 Schillinga u novcu i uz to je poslana pomoć u lijekovima i hrani u vrijednosti oko 950.000,00 Sch.,
  • 1992.: skupljeno je 888.330,00 Sch.,
  • 1993.: skupljeno 949.779,17 Sch.,
  • 1994.: skupljeno 901.939,00 Sch.,
  • 1995.: skupljeno 1.056.137,00 Sch.

Popis biskupijskih i župnih karitasa u domovini kojima se pomagalo, pojedinaca, udruga i ustanova su nebrojive. Vjernici bečke Misije i naš čovjek u dijaspori duboko je suosjećao sa svojom braćom i domovinom i on je nesebično dijelio posljednje što je imao s njima. A pomagao je preko Misije, zavičajnih udruga, i najčešće osobno svojima najbližima. Rijetki su bili oni koji nisu u svoj stan uzeli svoju rodbinu, ili im našli i plaćali stan. Početnih mjeseci rata u malenim stanovima naših ljudi u Beču se guralo do 20 osoba. Da ne govorimo o tome kako su tih godina stanovi radi velike potražnje naglo poskupili. Ovdje se ne smije zanemariti i pomoć mnogih Austrijanaca, pojedinih župnika, koji su izašli našim ljudima u pomoć i koji su često s njima skupljali pomoć Hrvatskoj i BiH. Na žalost, hrvatske izbjeglice nisu takvu velikodušnost osjetili kod austrijskoga Karitasa i do danas je ostao gorak osjećaj nepovjerenja koje se ne može tako lako ukloniti.

Ovdje treba spomenuti i vrlo angažirani rad mnogih zavičajnih udruga koje su odradile jednako veliki i nesebični humanitarni posao. Treba tu navesti i pokušaje prevare i samobogaćenja, gdje se tobože skupljalo u ime neke udruge (čak i Misije), a novac pokušalo ostaviti sebi. Poratne su godine, na žalost, pokazale i onu nečasnu stranu i one mračne sjene koje su se šuljale prostorima dobrote.

Rad na svjedočenju istine o ratu

Godine 1991., 11. kolovoza, poslije župne mise krenuo je prvi veliki mirni prosvjed za prestanak rata i mir u Hrvatskoj ispred kipa pred crkvom, pravcem Schottentor – Ring – Kärtnetstrasse -Stephansdoma. Kasnije su slijedili drugi prosvjedi, mitinzi, koncerti solidarnosti, predavanja, izložbe…

Organizirani su susreti s vodećim ljudima iz austrijske politike i javnoga života, posebno izdvajajući najznačajniju osobu dr. Aloisia Mocka koji je imao posebno suosjećanje za nepravedni rat u Hrvatskoj.

misija4
Dr. Alois Mock u Hrvatskoj katoličkom misiji Beč.
Dr. Mock je u razdoblju od 1987. do 1995. godine bio austrijski ministar vanjskih poslova te se svesrdno zalagao za međunarodno priznanje samostalne i suverene Republike Hrvatske.
Arhiva HKM Beč.

Godine rata bile su prožete dubokom međusobnom solidarnošću i spremnošću na zajedničko nošenje tereta i odgovornosti. Hrvatski je čovjek disao kao jedan!

fra Ilija Vrdoljak,
objavljeno u časopisu Naša riječ, listu Hrvatskih katoličkih misija u Austriji,
lipanj, 2008., 12-13 str.
Pripremio i prilagodio: Željko Batarilo

Related posts

Mijo Mišo Bijuklić iz Beča na Rešeteračkim susretima pjesnika

Urednik

Austrijanci nude 82 milijuna kuna za zapuštene objekte na samoj hrvatskoj obali

Urednik

Predavanje prof. dr. sc. Ivice Martinovića o Ruđeru Boškoviću

Urednik
Učitavam...